gljive

Biolog

2022

Objašnjavamo što su gljive, njihove vrste, kako se razmnožavaju i druge karakteristike. Također, što su parazitske gljive.

Poznato je oko 100.000 vrsta gljiva.

Što su gljive?

Gljive su živa bića pripada kraljevstvo gljiva: kalupi, kvasac i gljive. Ovaj skup živih bića može se smatrati posrednim kraljevstvom između bilje i životinje, od kojih je odvojen prije više od milijun godina, budući da njezini pripadnici vode nepokretne i neosjetljive živote poput biljaka, ali imaju prehranu heterotrofna poput životinja, odnosno konzumiraju organski materijal preživjeti.

Gljive nisu uvijek bile potpuno shvaćene, a sve do nedavno, mnoge stvari koje su se smatrale biljkama ispostavile su se gljivama, a mnoge koje su se smatrale gljivama ispostavile su se kao nešto drugo. Djelomično je to zbog činjenice da kraljevstvo gljiva predstavlja ogromnu raznolikost, s višestaničnim jedinkama makroskopske veličine i bićima koja se mogu uočiti samo pod mikroskopom.

Gljive postoje praktički u svima staništa, čak i neke ispod Voda, a trenutno ih je poznato oko 100.000 vrsta razlikuje se od procjene više od milijun ukupnih vrsta planet Zemlja. Mnogi od njih su od goleme upotrebe u industriji, posebice kvasci, kako u gastronomiji tako i u farmakologiji, a mnogi drugi, s druge strane, uzrokuju bolesti ljudi i životinja.

Grana biologije koja proučava gljive je mikologija.

Karakteristike gljiva

U simbiozi s algama i biljkama gljive stvaraju lišajeve.

Gljive čine čitavo kraljevstvo, čije se opće karakteristike mogu sažeti na sljedeći način:

  • Oni su živa bića eukarioti, evolucijski bliže životinjama nego biljkama.
  • Nedostaju im pokretljivost i osjetila, poput biljaka, ali za razliku od njih nemaju autotrofnu prehranu (fotosinteza ili kemosinteza), već troše dostupnu organsku tvar (heterotrofna prehrana). Ali za razliku od životinja, oni ne mogu unositi hranu, moraju je apsorbirati.
  • The Stanice gljive imaju staničnu stijenku (kao stanice povrća), ali umjesto da se sastoji od celuloza, sastoji se od hitina, iste tvari koju mnoge životinje koriste za svoje pokrove i školjke.
  • Oni mogu biti jednostanični i mikroskopski, ili višestanični i makroskopski, ovisno o vrsti, te nastanjuju vrlo različita staništa, kopnena ili podvodna, ili također parazitiraju na tijelima biljaka i životinja.
  • Uglavnom zauzimaju ekološku razgradnu nišu, odnosno detritofag, pomažu u razgradnji otpadne organske tvari.
  • Obično formiraju udruge simbiotski s algama i biljkama, čime nastaju lišajevi.
  • Služe kao hrana za mnoge vrste životinja, uključujući i ljude.

Razmnožavanje gljiva

Spore se mogu oduprijeti sve dok uvjeti ne budu pogodni za klijanje.

Gljive se razmnožavaju sporama, koje su otporni oblici na okoliš koji su sposobni opstati, čekajući trenutak kada su uvjeti pogodni za klijanje. Ove spore se mogu proizvesti seksualni ili aseksualno, u organima poznatim kao sporangije, te se oslobađaju u okoliš, gdje vjetar, voda i drugi okolišni čimbenici pomažu u njihovom raspršivanju.

Vrste gljiva

Klasifikacija gljiva tijekom vremena uvelike se mijenjala, jer se sve više i bolje zna o tim osebujnim živim bićima. Općenito, razlikuje se sljedećih pet glavnih vrsta gljiva:

  • Basidiomycetes (Basidiomycota), gljive koje razvijaju gljive, iz kojih se rađaju spore gljiva.
  • askomicete (Ascomycota), gljive koje umjesto gljiva imaju asci, koji su spolne stanice koje proizvode spore.
  • Glomeromicete (Glomeromycota), poznate kao mycorrhizae, odnosno simbiotske zajednice između gljive i korijena biljke, u kojima se voda i hranjive tvari izmjenjuju za ugljikohidrate koje gljiva ne može sintetizirati.
  • zigomicete (Zygomycota), plijesni sposobne stvarati zigospore, odnosno spore koje ostaju aktivne dugo vremena dok konačno ne proklijaju.
  • Chitridiomycetes (Chytridiomycota), mikroskopske i primitivne gljive, uglavnom vodene, čije su spore flagelirane (zoospore), odnosno sposobne za vlastito kretanje.

Parazitske gljive

Gljive koje uzrokuju gljivičnu infekciju su mikroskopske.

Gljive nisu samo sposobne obraniti se otrovima i toksinima (neki od njih su halucinogeni), sposobne su uzrokovati ozljedu ili smrt životinjama koje ih jedu, već su i mogući uzročnici bolesti, posebice kvasaca i drugih mikroskopskih gljivica.

Ova gljivična stanja uglavnom se mogu liječiti, au nekim slučajevima su i zarazna, kao što je slučaj s Candida albicans (odgovoran za spolno prenosivu kandidijazu). Još jedan čest slučaj je takozvano “atletsko stopalo” (Tinea pedis) koji se zadržava u koži, kao rezultat kontinuiranih stanja vlažnost, produkt znojenja. Za ove vrste stanja postoje antifungalni lijekovi.

!-- GDPR -->