demagogija

Društvo

2022

Objašnjavamo što je demagogija, podrijetlo pojma, njegovu povijest i negativne osobine. Također, primjeri demagogije u politici.

Demagogija traži naklonost naroda kroz emocije.

Što je demagogija?

U politika, pod demagogijom se podrazumijeva praksa pridobijanja naklonosti masa laskanjem, ustupcima, manipulacijama i emocionalnim strategijama, kako bi se ovjekovječila u limenka politički ili imaju pristup tome.

Drugim riječima, demagozi su oni koji traže političko favoriziranje kroz govore i obećanja koja nemaju veze s politikom, već s emocije najosnovniji ljudi.

Demagogija se, dakle, može prevesti u izazivanje straha i mržnje prema tobožnjem zajedničkom neprijatelju, ili u dodvoravanje i slađenje ljudima, govoreći im ono što žele čuti, umjesto da ih pozivaju da sami razmišljaju i donose odluke. To je uobičajena praksa u demokracije i to od antike klasificirano je kao degeneracija demokratskog duha.

Podrijetlo ove riječi, zapravo, datira još od Drevna grčka i na glasove demonstracije ("Grad") i kolovoza ("Stada" ili "vožnja"), potonje u pastoralnom smislu pojma. Dakle, od antičke demokracije, demagogija se već smatrala nečim negativnim, budući da je političar „stado“ društvo umjesto da se pridržavaju svojih mandata.

Zapravo, Aristotel (384.-322. pr. Kr.) je tvrdio da su demagozi "laskavi ljudima" i da je njihov trijumf u društvu često dovodio do pojave autokracije ili osobne tiranije; iako u cijelom povijesti s izlikom okončanja demagogije, brojne diktature.

Druga negativna značajka demagogije je da ona ne navodi mase da se bore za svoje interese, već ih koristi za vrlo osobnu korist demagoga ili političke klase, koja bi, prema nekim autorima, mogla razlikovati demagogiju od demagogije. populizam. Oba se termina, međutim, često koriste više ili manje kao sinonimi.

Primjeri demagogije

Sljedeće situacije su primjeri demagogije:

  • Vladajući političar koji svojim istupima unosi lažne dileme, kako bi natjerao biračko tijelo da zauzme manihejske pozicije: "ili si sa mnom ili si protiv mene", sprječavajući tako kritičko prosuđivanje. Sama činjenica da je ispitivanje a argument ići na pretvaranje jednog u "neprijatelja" dovoljno je da se malo tko usuđuje dignuti glas protiv njega.
  • Političar u kampanji koji ga laskanjem i izražavanjem tobožnjeg divljenja prema svom biračkom tijelu navodi da o sebi misli kao o "dobrim momcima", a o političkim suparnicima demagoga kao o "lošima", kako bi iskoristio mržnju i podjele da pobijediti na izborima.
  • Vladar koji za sve probleme koje ima vlastito rukovodstvo okrivljuje svoje političke protivnike i kontinuiranu intervenciju svojih neprijatelja, da nikada ni za što ne preuzme odgovornost i radikalizira svoje sljedbenike tako da se osjećaju napadnutima, čime se održava na vlasti.
!-- GDPR -->