Objašnjavamo što je međuljudska komunikacija i kode koji na nju utječu. Osim toga, elementi koje sadrži.
Što je međuljudska komunikacija?
Interpersonalna komunikacija naziva se razmjena informacija to se obično događa između ljudi koji dijele fizički prostor, odnosno koji žive zajedno i stoga se nalaze u potrebi za emitiranjem i primanjem poruka kako bi regulirali ili organizirali suživot. To se može odnositi na različita područja, kao što su dom, posao, ulica itd.
Međutim, kada se govori o međuljudskoj komunikaciji, ne aludira se samo na verbalnu, odnosno na onu koju provodi Jezik. Jasno je da ljudi razlikujemo se od životinje upravo zbog naše sposobnosti da organiziramo i komuniciramo svoje stvarnost pomoću sustava znakova predstavljenih zvučno i grafički (govorni, odnosno pisani jezik), ali ne prenosimo informacije samo na sebe putem tog mehanizma.
Na primjer, na međuljudsku komunikaciju također utječu druge vrste koda, kao što su proksemika ("osobni prostor"), pragmatika (kontekstualni sadržaj), govor tijela i drugi oblici neverbalna komunikacija koji, međutim, dopuštaju dvoje ljudi da dijele određena osjetila i značenja.
Mnogo puta ovo komunikacija Neverbalno se odvija bez uzimanja u obzir svijesti, odnosno automatski ili simptomatski, bez izričite namjere izdavatelja. To se, na primjer, događa tijekom flerta.
Na taj način pod međuljudskom komunikacijom razumijevamo skup prijenosnih odnosa i kodiranja informacija koji se događa između dvije ili više ljudi, ili čak skup sposobnosti koje osoba posjeduje da bi se bavila takvim odnosima.
Na primjer, kada kažemo da netko "ima strašno odnosima”, Mislimo da mu je ovakva komunikacijska situacija teška ili da iz nje obično loše izađe, neovisno o kojem području je riječ.
Komunikacijski elementi
Svaki komunikacijski proces, valja napomenuti, sastoji se od niza elemenata, a to su:
- Odašiljač. Onaj koji odašilje poruku, odnosno onaj koji pokreće komunikacijski mehanizam. Pošiljatelj, osim u određenim jednosmjernim kontekstima (u kojima komunikacija teče samo s jedne strane na drugu), obično ne igra samo tu ulogu, već je izmjenjuje s onom primatelja: na primjer govori, a zatim sluša.
- Prijamnik. Slično, primatelj je onaj koji prima odaslanu poruku i dekodira je kako bi dohvatio informacije iznutra. U slučaju govornog čina, on je ekvivalentan slušatelju. Opet, primatelj nikada ne ostaje čisto pasivan, već izmjenjuje položaje s pošiljateljem.
- Kanal. Fizički medij koji se koristi za prijenos poruke. To može biti on zrak kroz koji putuju zvučni valovi, to može biti papir na kojem je ispisana poruka ili mnoga druga sredstva. Da bi došlo do komunikacije, kanal mora biti čist od prepreka ili barijere i dostupni za korištenje.
- Kodirati. Svaka poruka ima kodiranje, odnosno ključ za razumijevanje i uređenje njezinih osjetila. Ove tipke, na primjer, u verbalnom jeziku nazivamo jezicima ili jezicima: konvencionalni, društveni poredak znakova koji čine jezik. Dakle, kodom poruke moraju rukovati i pošiljatelj i primatelj, kako bi se komunikacija odvijala.
- Poruka. U tom kontekstu, poruka je sadržaj informacije, odnosno ono što želite prenijeti primatelju, ma kakav on bio.