oksidirajuće

Kemija

2022

Objašnjavamo što je oksidant, u kojim reakcijama intervenira i neke primjere. Gorivo i aktivacijska energija.

Oksidator ima sposobnost oksidacije drugog spoja, oslobađajući energiju u procesu.

Što je oksidant?

Oksidator ili oksidans je tvar ili kemijski spoj koji ima svojstvo reduciranja, odnosno dobivanja elektrona, kada je dio elektrokemijske ili kemijske reakcije redukcija oksida. Riječ je o kemijski spojevi koji oksidiraju druge s kojima reagiraju, uklanjajući iz njih elektrone.

U ovoj vrsti reakcije, poznatoj kao redoks, dva procesa se odvijaju istovremeno: oksidacija jednog spoja (goriva) i redukcija drugog (oksidansa). Svi uključeni spojevi imaju stanje oksidacija, i obično se oslobađa Energija dok se reakcija događa, odnosno to je a egzotermna reakcija. Klasičan primjer ove vrste reakcije je izgaranje.

Najpoznatiji oksidant od svih je kisik, neophodan u gotovo svim oblicima izgaranja i prisutan u atmosfera zemaljski u omjerima do 21%. Upravo iz tog razloga ne možemo zapaliti vatru bez minimalne prisutnosti zrak, jer je zrak a smjesa kisika i drugih plinova.

Primjeri oksidatora

Neka poznata oksidirajuća ili oksidirajuća sredstva su kako slijedi:

  • Kisik (O). To je najčešći oksidant u planet Zemlja. Zapravo, koristimo ga u našem tijelu za oksidaciju molekule glukoze iz hrana i tako dobiti kemijska energija Da nas održi na životu
  • Izbjeljivači. Kao što su hipoklorit (ClO–) i drugi hipohaliti, kao i kloriti (ClO2–), klorati (ClO3–) i slični halogeni spojevi.
  • Vodikov peroksid. Poznat kao vodikov peroksid (H2O2).
  • Permanganatne soli. Na primjer, kalijev permanganat (KMnO4).
  • Sulfoksidi. Na primjer, peroksosulfurna kiselina (H2SO5).
  • Tollensov reagens. Vodeni kompleks diamin-srebra koji se koristi u laboratorijima, točnije, kao oksidans.
  • Većina spojeva koji sadrže cerij (IV).

Oksidator i gorivo

Oksidator i gorivo sudjeluju u redoks reakciji.

Ako je oksidant spoj koji dobiva elektrone tijekom redoks reakcije, gorivo je tvar koja daje elektrone i oksidira, za razliku od oksidatora (koji se reducira).

Pritom gorivo oslobađa dio svoje kemijske energije u obliku topline, dopuštajući tako npr. izgaranje. I gorivo i oksidans su neophodni za ovu vrstu kemijske reakcije.

Neka tipična goriva su ugljen, drvo, ugljikovodici, benzin, prirodni gas, itd.

Energija aktivacije

Energija aktivacije može biti mala kao iskra.

Energija aktivacije je minimalni početni energetski naboj koji pokreće reakciju. To je posljednji element potreban za izgaranje, osim goriva i oksidatora.

Gorivo i oksidant obično ne reagiraju sami po sebi, ali ako dodamo dodatno opterećenje energije, u obliku toplina, oslobodit ćemo izgaranje dok se gorivo ne potroši.

Jasan primjer je paljenje logorske vatre. Imamo gorivo (drvo), oksidant (kisik u zraku), ali moramo zapaliti šibicu ili šibicu da bismo mogli pokrenuti izgaranje.

Isto se događa i s upaljačem: imamo gorivo (ukapljeni plin), oksidant (kisik u zraku) i potrebna nam je samo dodatna energija iskre koju proizvodi rotacija kotača na upaljaču.

!-- GDPR -->