Što je barbarstvo objašnjavamo jezikom i raznim primjerima. Također, koje vrste postoje i karakteristike svake od njih.
Što je barbarstvo?
Te pogreške ili netočnosti pri izgovaranju ili pisanju riječi ili izraza ili pri korištenju određenih stranih riječi nazivamo barbarizmima (stranci) još nije ugrađen u svoje idiom. To je vrsta jezične pogreške koja je obično vrlo česta u govori kolokvijalno i popularno, ali s gledišta Pravilo Jezik se smatra znakom nedostatka kulture ili obrazovanja.
Izraz barbarizam dolazi od riječi barbar, skovana u Drevna grčka upućivati na perzijski, njihovi vječni suparnici, čiji je jezik Grcima bio nerazumljiv.
Grci su se rugali onomatopejom"Pub, Pub— Zato što im je tako zvučao cijeli perzijski jezik. S vremenom su stvorili "barbarske" (barbari) kao pogrdni način upućivanja ne samo na njih, nego na sve strance koje su smatrali politički i društveno inferiornima, odnosno "ljudima koji govore loše".
Pojam je naslijeđen u jezik Rimljana (barbarus) i korišten na sličan način u svoje carsko doba, za označavanje susjednih naroda koji nisu govorili latinski.
Zato se pojam barbarstvo može koristiti i kao sinonim za barbarstvo ili barbarstvo: nasilan, brutalan, neciviliziran čin ili izreka. Možda prisjećajući se da je upravo Rimsko Carstvo na kraju palo pred invazijama onih naroda koji su bili obilježeni kao barbari.
Danas, međutim, barbarizme shvaćamo kao pojavu tipičnu za govor i pisanje istog jezika, kada su u suprotnosti s njegovim sintaktičkim ili gramatičkim redoslijedom, odnosno idealnim normama.
Međutim, nije uvijek moguće lako razlikovati barbarizme od neologizmi (novi prilozi jeziku) ili strane riječi (posudbe iz drugih jezika). Iz tog razloga mnogi barbarizmi na kraju budu prihvaćeni i ugrađeni u jezik.
Vrste barbarizama
Postoje tri različite vrste barbarizma, ovisno o aspektu jezika u kojem se pogreška pojavljuje: prozodijski (zvučni), morfološki (oblik) ili sintaktički (red). Pogledajmo svaki posebno:
Prozodijski barbarizmi
Pojavljuju se kada postoje promjene ili netočnosti u načinu izgovaranja ili artikulacije zvuci jezika. Loš izgovor često odgovara kriterijima ekonomičnosti jezika, odnosno najmanjem mogućem izgovoru; drugi put, do jednostavnog poroka.
Zato se moraju razlikovati od dijalektnih varijanti istog jezika, jer se jezik ne izgovara uvijek isto u svim svojim zajednice govoreći.
Primjeri prozodijskih barbarizama na španjolskom su:
- Izgovorite "g” kao da je „i”, oponašajući glasnoću drugih jezika: god umjesto da se vrti.
- Nemojte izgovarati određene srednje suglasnike: ići zašto si otišao, zločinački po počinitelju.
- Izgovoriti "s” na kraju glagola drugog lica: jeo si jer si jeo, stigao si umjesto tebe došao.
- Izgovoriti sindrom umjesto sindroma.
- Izgovoriti tasi umjesto taksija.
- Izgovoriti aigre umjesto zraka.
- Izgovoriti captus umjesto kaktusa.
- Izgovoriti bisted umjesto odreska.
- Izgovoriti insepto umjesto kukca.
- Izgovoriti došao si umjesto tebe došao.
- Izgovoriti ljepljiv umjesto povraćanja.
Morfološki barbarizmi
Do njih dolazi kada dođe do promjene u samoj konstrukciji riječi, kako na razini njezina pravopisa tako i na razini izgovora. Zbog toga se često smatraju pogrešno napisanim i često dovode do pogrešnog stvaranja nepostojećih riječi.
Primjeri morfoloških barbarizama na španjolskom su:
- Korištenje otvorena umjesto otvaranja.
- Korištenje downloada umjesto preuzimanja.
- Upotreba američkog umjesto američkog.
- Korištenje rt umjesto pristajati, od glagola pristajati.
- Korištenje Hodao sam umjesto hodao, od glagola hodati.
- Korištenje vozio sam umjesto vozio sam, od glagola voziti.
- Korištenje estuata umjesto kipa.
- Korištenje strog umjesto stroge.
- Korištenje haiga umjesto bukve.
- Korištenje umro umjesto mrtvih.
- Korištenje sofale umjesto sofe.
- Korištenje Znam ili sepo umjesto da znam.
Sintaktički barbarizmi
Oni se događaju kada se izmjena dogodi u redoslijedu rečeničnih pojmova ili u njihovom slaganju (u smislu roda, broja itd.).
Primjeri sintaktičkih barbarizama na španjolskom su:
- Upotreba izraza "grubo", kada bi to moralo biti"grubo”.
- Upotreba "prvog" umjesto "prvog".
- Korištenje "više bolje" ili "više gore" umjesto "bolje" i "gore".
- Upotreba "de que" gdje "to" odgovara (dequeísmo), kao u: rekla mi je o čemu... ili Razmišljam o čemu…
- Upotreba "onog" gdje odgovara "od toga" (queísmo), kao u: shvaćamo da... iliO čemu ste vas dvoje razgovarali?
- Upotreba "u odnosu na" umjesto "u odnosu na" ili "u odnosu na".
- Prilagodba glagol imati, kao u: postoje ljudi koji... ili bilo je na tisuće ubojstava.